Najnoviji broj

Partner broja: Rainbow at Atlas Network

Broj 5 • Septembar/Oktobar 2019. godine

Autobuska stanica. Vrijeme: negdje oko ponoći. Akteri priče: žena i muškarac u srednjim godinama (oko 50 godina), mlađi muškarac (oko 18 godina), sa dva kofera u rukama, vozač autobusa koji u stilu pukovnika izgovara “Pet minuta do polaska”. Zagrljaji propraćeni suzama u uglu oka i čuvena rečenica teritorijalno vezana za autobuske stanice: “Srećan put i javi se kad stigneš”. Nema sumnje, roditelji prate dijete na studije, u tuđu zemlju, drugu kulturu i nepoznat narod. Autobus odlazi, roditelji ga ispraćaju pogledom, znajući da će sledeći susret biti tek za par mjeseci, kada dođe vrijeme praznika, i da će vjerovatno tako biti do kraja života: sastajaće se za vrijeme odmora i praznika.

Ovakvi susreti, ili bolje rečeno rastanci, su sve češća pojava danas, ne samo u Crnoj Gori, već na čitavom Balkanu. Mladi ljudi svakodnevno odlaze u potrazi za boljim obrazovanjem, koje će im omogućiti dobro plaćen posao u struci, da bi taj posao rezultirao kvalitetnijim životom. Ali zašto ljudi odlaze, kada i u našoj Crnoj Gori mogu da nastave svoje obrazovanje, pronađu zaposlenje i budu uz svoju porodicu? Pitanja je mnogo, odgovori su svima jasni, ali se ipak donekle prećutkuju. Iz razgovora sa ljudima koji odlaze, pa i iz razgovora sa samim sobom, shvatam da novac nije presudan i jedini faktora odlaska, već tu ima više faktora, kao što su: (ne)ekonomske slobode (Vidi kolumnu “Nevidljiva ruka”), politizacija društva i politikanstvo (Vidi kolumnu “O slobodi”). Idući linijom manjeg otpora, mladi ljudi ne želeći da se bore sa vjetrenjačama u svrhe stvaranja i građenja bolje države, odlaze u druge društvene sisteme gdje je društveni sistem bolje uređen i jasniji nego u njihovoj domovini. Danas smo suočeni sa velikim problemom kog iz milošte nazivamo “odliv mozgova”. Upravo ti mladi ljudi, koji svakodnevno odlaze, a koji su budućnost svake države, postaju budućnost tuđe države, njeni poreski obveznici, naučnici, profesori, ljekari. Kao posljedica toga javlja se pojava, tzv. “senilizacija društva”, gdje indeks prosječne starosti raste svakodnevno, pa tako je u Crnoj Gori, prema poslednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, prosječna starost muškarca je 36 godina, a žene 38 godina, a taj trend rasta prisutan je još od 1971. godine, kada je prosječna starost za muškarca bila 27 godina, a 29 godina za ženu. Ako se ovaj trend nastavi za 30 godina će društvo ući u “srednje životno doba” iz kojeg i nastaje umiranje društva.

Na kraju se postavlja pitanje kako zadržati mlade ljude i spriječiti ih da besomučno odlaze? Tako što ćemo osluškivati iste, dati im priliku da kažu šta imaju, da iznose i realizuju svoje ideje, i najbitnije: da svoju budućnost planiraju u svojoj državi, a ne nekoj drugoj.

Glavni i odgovorni urednik,
Nemanja Cvijović

IZDVOJENE PRIČE

‘Oću da idem

‘Oću da idem

Ekonomska nesigurnost, kronizam, loš životni standard i generalno nezadovoljstvo su samo neki od razloga zbog kojih naši svakodnevni sagovornici požele...

Ovo je revolucija

Ovo je revolucija

Poznata je stvar da su nazivi fenomena uvek mlađi od samih fenomena. Nešto možemo da imenujemo tek kad se pojavi...

EKONOMIJA I PREDUZETNIŠTVO

Trick-or-treat ekonomija

Noć vještica (eng. Halloween) je praznik zapadnohrišćanske tradicije koji se obilježava uglavnom u kasnim satima posljednjeg dana oktobra, odnosno 31. oktobra. Iako...

Put do nove ideje

Put do nove ideje

Kako otkriti nešto novo u svijetu kada je skoro sve otkriveno? Kako težiti ka novim dostignućima kada čovjek ima dovoljno...

Kako je socijalizam uništio Afriku

Kako je socijalizam uništio Afriku

Izjednačavanjem kapitalizma sa kolonijalizmom, Afrički nacionalistički lideri su odlučili da prigrle socijalizam 1960ih. Strane kompanije su nacionalizovane, uspostavljen je niz...

POLITIKA I DRUŠTVO

Čudesna planina

Čudesna planina

Plav – grad koji se nalazi na sjeveru Crne Gore, u podnožju planinskog masiva Prokletija, sve više postaje atrakcija kako...

Dvije strane novčića

Dvije strane novčića

Vrijeme nastanka ideologije je bez sumnje veoma snažan faktor u osnovnim elementima iste. Pogledamo li vrijeme nakon Prvog svjetskog rata...

Moć zvana “riječ”

Moć zvana “riječ”

Svakodnevno se koriste kako bi se izrazile misli. Osjećanja. Emocije. Želje. Strahovi. Znanja, ali i neznanja. Koriste se brzo, često...

UMJETNOST I FILOZOFIJA

STAV

Sloboda je u meni

Sloboda je u meni

Prema rezultatima popisa u našoj državi jedanaest procenata je osoba sa nekim oblikom invaliditeta, od ukupnog broja stanovnika. Pisati i govoriti...

Subjektivni osjećaj

Subjektivni osjećaj

Sa  dolaskom oktobra, novembra, mi Barani, kada gledamo vremensku prognozu čekamo onaj dio kada spiker kaže koji je subjektivni osjećaj...

Ovo je revolucija

Ovo je revolucija

Poznata je stvar da su nazivi fenomena uvek mlađi od samih fenomena. Nešto možemo da imenujemo tek kad se pojavi...